IZVOR: "Zavidovići i okolina"-godina 1963; autor, profesor Rizah Odžečkića, posvećena 18-godišnjici oslobođenja Zavidovića
Zavidovići su nastali krajem XIX stoljeća u vrijeme intezivnog prodiranja stranog kapitala u ove krajeve u svrhu eksploatacije šumskih bogastava. Do tada je prostor na kome leži današnji grad bio pod žitaricama i sjenokosima. Na rubu tog prostora u podnožju susjednih pristanaka nalazile su se samo tri kuće.
Grad se razvio u srednjem toku rijeke Bosne, tamo gdje se u nju ulijevaju desne pritoke Gostović i Krivaja. Napuštajući Žepačko polje rijeka Bosna teče između Osove i Stražica relativno uskom dolinom koja je najšira između ušća Gostovića i Krivaje. Upravo na tom najširem prostoru, kao napogodnijem, razvilo se ovo gradsko naselje. Stari dio grada i objekti drvne industrije su smješteni uzduž rijeke Bosne na relativnom ravnom terenu omeđenom bregovima. Cijelo područje grada je podvodno pa se prije podizanja današnjeg naselja i nazivalo " BARE".O postanku imena Zavidovići ne postoje pouzdani podaci. Zna se da su na sjevernoj strani današnjeg gradskog područja bile kuće Vidovića pa su seljaci iz okolnih sela, koji su bili vlasnici zemljišta u "Barama", pri odlasku na ta imanja govorili da idu u "Bare" ili " za Vidoviće", pa se drži da je spajanjem ovih dvije riječi nastalo ime Zavidovići.Teško je reći koliko takvo mišljenje odgovara stvarnosti, ali je ono jedino u narodu rasprostranjeno.
Postavlja se pitanje, zašto ranije nije nastalo neko veće naselje na mjestu današnjeg Zavidovića, tim prije što je u sličnim prirodnim uslovima, a u skladu sa određenim društvenim potrebama nastao čitav niz gradova u dolini rijeke Bosne, od kojih su neki imali i raznovrsne funkcije. Dovoljno je samo baciti letimično pogled na tok rijeke Bosne pa ćemo vidjeti da Visoko leži na ušću Fojnice niže kojeg se prostire plodno polje, Zenica na rubu kotline, Vrnaduk na sutjesci Bosne, Žepče i Maglaj na rubu polja, a Doboj kod ušča Spreče i Usore. Zavidovići nisu nastali ranije, vjerovatno, zbog podvodnog zemljišta i što je to zemljište bilo po strani i daleko od glavnog druma koje je išao preko Karaule. Istina ime Zavidovići datira još od ranije jer to bilo zajedničko ime za sela na sjeveru (Aliće, Dolinu, Gornje Selo, Majdan, Ridžale, Džebe, Biljačić i Debelo Brdo).
Prvi stanovnici Zavidovića bili su njemački kolonisti. Pored male zgrade željezničke stanice koja je postojala 1879, godine podižu se još dvije zgrade u kojima su smještene trgovina i kafana. Tako prvi začeci Zavidovića stoje u vezi sa saobraćajem, odnosno u vezi s tranzitno-pretovarnom stanicom za prevoz drvnih proizvoda, da bi se kasnije razvili u industrijsko naselje. Od većih objekata prvo su izgrađeni mostovi na rijeci Bosni preko kojih je prelazila šumska pruga za Gostović, odnosno Carevu Ćupriju. Poslije su podignuta pilanska postrojenja najprije firme "GREGERZON", a ubrzo zatim i firme "EISLER i ORTLIEB".
Zanimljiva je jedna okolnost kojoj možda treba zahvaliti da je baš ovdje podignuta pilana firme "EISLER i ORTLIEB". Naime, prvobitna zamisao ovih industrijalaca je bil da da pilanu sagrade u Maglajskom polju. Međutim, maglajski begovi nisu htjeli za to ni da čuju, jer ne bi imali gdje priređivati konjske trke.
Uporedo sa podizanjem ovih pilanskih postorojenja dolazi i do izgradnje stambenog prostora za službenike i kvalifikovane radnike jedne i druge pilane. Firma "Gregerzon" podiže kolonije s desne strane, a " Eisler i Ortlieb" sa lijeve strane rijeke Bosne.Između pilana doseljenici grade poslovne i stambene zgrade, pa se na taj način formira i čaršija sa nizom trgovačkih i ugostiteljskih radnji, a na mjestu prve male željezničke stanice podiže se današnja stanična zgrada.
U ovaj period spada i izgradnja Švapskog Sela na učću Krivaje, tamo gdje danas leži Novo Naselje. S desne strane Krivaje, pri njenom učću, izrasta naselje "Krivaja" koje ima funkciju "male čaršije" za donji dio Zavidovića. Na donjem kraju " Nove kolone", današnje Radničke ulice sagrađena je željeznička stanica za prugu Zavidovići-Olovo-Kusače (ZOK). Ispod te stanice sagrađene su drvene barake u kojima su stanovali radnici iz udaljenih sela. Redovito svake subote su odlazili kućama, a vraćali se u nedelju uveče, radi čega su ih nazvali "subotari". Uslovi njihovog stanovanja su bili vrlo nepovoljni a narošito što su te barake bile namijenjene i za povremeni smještaj razne robe. Kada bi stigla ta roba smještana je u barake, a radnici su se snalazili kako su znali. U neposrednoj blizini podignuta je i zgrada za bolnicu koja je kasnije služila i u druge svrhe (škola, bolnica, zatim učenika u privredi a danas služi za smještaj radnika).Istovremeno sa razvojem ovih glavnih dijelova grada, koji su kasnijim širenjem međusobno spajali stvorivši jednu prilično povezanu cjelinu, na padinama iznad čaršije podignute su tri crkve: katolička, pravoslavna i protestanska, a neposredno pored njih i jevrejska. Iz toga zaključujemo da je u to vrijeme živio u Zavidovićima veliki broj protestanata i Jevreja. Protestanti su se u toku drugog svjetskog rata uglavnom iselili i danas ovdje živi samo jedan od njih, dok su Jevreji stradali od fašističkog za vrijeme drugog svjetskog rata i danas ovdje živi svega 6. Nijemci su za vrijeme rata u njihovim crkvama držali konje i potpuno ih demolirali radi čega su kasnije srušene.
-NASTAVAK SLIJEDI.....
